Dugo vremena je rakija od komine (komovica, loza, grappa) nepravedno nosila epitet pića sirotinje, na korist cognaca ili whiskeya.
Djelomično je to ležalo i u načinu destilacije dropa ili koma nakon tještenja i fermentacije grožđa. Zbog dugog ležanja dropa, rakija je smrdila na plijesan, a imala je i kiseli okus zbog izgaranja dropa i pojave etilnog alkohola.
Uspjeh današnje kvalitetne grappe leži u tome što se koristi svježe-prešani drop, izabranih sorti grožđa, koji još u sebi ima dovoljno tekućine, a destilira se neposredno nakon prešanja, pri čemu postupak ostaje isti, tj. u tradicionalnim kotlovima kakve su koristili i naši stari. A oni su smatrali da je umjereno uživanje rakije lijek za tijelo.